Subota, 18. kolovoza 2001.
Sudionici 4. Međunarodnog festivala folklora stigli su u Karlovac u prijepodnevnim satima. Jedini problem koji se dogodio bio je sa grupom iz
Nizozemske, kojima se na putu do Hrvatske zagubio dio prtljage. Nakon što su se svi smjestili i barem malo odmorili, započele su pripreme za otvorenje Festivala, od tonskih proba do slaganja defilea. U 20,30 sati krenula je vesela povorka ulicama grada Karlovca. Predvođeni zastavničarima iz Italije, sudionici Festivala mamili su poglede i pljesak Karlovčana koji su cijelim putem u velikom broju pratili goste iz Italije, Ukrajine, Mađarske, Nizozemske koji su ovaj put nastupili bez narodnih nošnji u „civilnom" izdanju, te Poljske i domaći KUD „Matija Gubec". Svečanost otvaranja održana je na košarkaškom igralištu u Šancu. Nakon pozdravnog govora predsjednika Organizacijskog odbora Željka Šančića, Festival je otvorio dožupan Vladimir Katić. Prepuno gledalište moglo je uživati u gotovo trosatnom programu, a atraktivni nastupi natjerali su mnogobrojne Karlovčane na gotovo neprekidan pljesak.
Nedjelja, 19. kolovoza 2001.
Nakon slobodnog prijepodneva, kada su se sudionici 4. MFF-a upoznali sa znamenitostima Karlovca, te ljepotama njegovih rijeka, posebice Korane,
krenulo se na put prema Ogulinu. U međuvremenu je pronađena sva izgubljena prtljaga Nizozemske grupe i dopremljena u Karlovac, tako da su na ovom drugom nastupu bili "u punom sjaju". Prepuna dvorana Pučkog otvorenog učilišta bila je dokaz su Ogulinci prihvatili Festival. Već prvi izlazak sudionika na scenu izmamio je veliko oduševljene. Nakon pozdravnih govora, uslijedio je koncert. Grupe su se izmjenjivale, vrijeme je prolazilo, ali je atmosfera u dvorani bila sve bolja i bolja. Pljeskalo se skoro bez prestanka, a predivne nošnje, ali i sami sudionici mamili su uzdahe. Na samom kraju izmijenjeni su pokloni između domaćina i gostiju iz stranih zemalja. Nakon gotovo tri sata Ogulinci su htjeli još, ali nije im preostalo drugo nego da pričekaju do sljedeće godine.
Ponedjeljak, 20. kolovoza 2001.
Rani dan započeo je prijemom u Gradskom Poglavarstvu grada Karlovca. Gradonačelnik Božidar Joha i dožupan Vitomir Majoli zaželjeli su
svim sudionicima Festivala dobrodošlicu u naš grad, županiju, ali i Republiku Hrvatsku. Duga Resa je bila slijedeće odredište Festivala.
Izuzetno dobrom organizacijom Dugoreške turističke zajednice, za goste je organiziran piknik na rijeci Mrežnici. Odbojka na pijesku, vožnja u
kanuima, atraktivni skokovi u vodu, ..., samo je dio onog što se taj dan doga|alo na kupalištu kod Puškarića. Iako su sudionici Festivala bili iz
pet različitih zemalja, to nije bila zapreka za razvijanje prijateljstva među svima. Nakon kupanja slijedio je prijem kod gradonačelnika. Prvi
čovjek Duga Rese Ivan Banjavčić izmijenio je darove sa gostima, te ih upoznao sa specifičnostima ovog kraja i ljepotama Mrežnice. Po završetku srdačnog prijama na kojem je došlo i do spontanog pjevanja, slijedio je odlazak na nastup. Već prvim izlaskom na scenu bilo je jasno da su i Dugoreščani prihvatili Festival. I ovdje je publika bila dobro raspoložena.
Utorak, 21. kolovoza 2001.
Utorak je bio rezerviran za put na Jadransku obalu. Nakon smještaja u Učeničkom domu u Lovranu, krenulo se na otok Krk, točnije u Vrbnik.
Taj gradić nad morem te je večeri živio sa Festivalom. Na središnjem trgu okupilo se mnoštvo ljudi, što mještana, što turista domaćih i
stranih. Nakon defilea uličicama Vrbnika, svima je dobrodošlicu zaželio predsjednik Općinskog vijeća Franjo Toljanić. Prvi su na scenu izašli
Talijani, koje niti krošnje stabala nisu mogle omesti u bacanju zastava, a zatim su nastavili Mađari, pa Nizozemci, pa Poljaci, pa „Matija Gubec", a
na kraju Ukrajinci koji su svojim nastupom sve prisutne „digli na noge". Iako je nakon nešto više od dva sata završio koncert, druženje i prava
„fešta" trajala je duboko u noć. Pjevalo se i plesalo, što na podiju, a što na stolu, ali to nikome nije bilo važno. Ipak, nakon što su se svi dobro
zabavili, krenulo se na put za Lovran.
Srijeda, 22. kolovoza 2001.
Nakon prijepodnevnog osvježenja u moru, put nas dalje vodi u Umag. Defile ulicama grada bio je pun pogodak. Mnoštvo na ulicama glasno je
pozdravljalo sve sudionike Festivala. Koncert je održan u hotelskom naselju Katoro, ispred hotela "Koralj". Iako se ove godine po prvi put gostovalo u Umagu bilo je odlično. Nekoliko tisuća ljudi uživalo je onome što se odvijalo na pozornici, glasno pozdravljajući sve sudionike. Nakon ovog koncerta odmah se krenulo na put za Lovran, gdje je druženje nastavljeno do ranih jutarnjih sati.
Četvrtak, 23. kolovoza 2001.
Tog je dana i na plaži bilo posebno zanimljivo. Na prijedlog fotoreportera Darka Pereška, organiziran je izbor "Miss 4. MFF-a". Kandidatkinje su
bile iz svih grupa učesnica Festivala. U vrlo zanimljivom natjecanju i u vrlo jakoj konkurenciji pobijedila je članica KUD-a "Matija Gubec", što
još jednom dokazuje da su naše djevojke ipak najljepše. Taj je dan bio ujedno i posljednji dan gostovanja Festivala na moru. Te večeri put nas je
odveo u grad Krk na otoku Krku. Prepun trg, stare zidine, šum mora ... samo je dio atmosfere koja je tamo vladala. Ovaj put je uz sudionike
Festivala nastupalo i domaće Kulturno umjetničko društvo. Nakon tri sata programa, krenulo se na put za Karlovac u koji se stiglo u ranim
jutarnjim satima.
Petak, 24. kolovoza 2001.
Već su od jutra počeli nastupi. Još malo umorni od dugog puta, grupe iz Poljske i Mađarske nastupile su ispred diskonta "Bond". Toga dana započeli su tradicionalni "Dani piva". U svečanoj povorci sudjelovali su i učesnici 4. Međunarodnog festivala folklora, kojima su se priključili i posebni gosti Festivala, Folklorni ansambl "Bohinj" iz Slovenije. športsko-rekreacijski centar "Korana" bio je prepun. Nakon ceremonijala otvaranja "Dana piva" uslijedio je program, u kojem su nastupili i učesnici 4. MFF-a "odradivši" cjelovečernji koncert. U Učeničkom domu slijedilo je veliko iznenađenje. Naime, toga dana Ukrajina je slavila 10.-tu godišnjicu nezavisnosti, te je to bio povod da se grupi iz Ukrajine priredi slavlje. Uz sviježe, tortu, ples i pjesmu Ukrajinci su, iako u Hrvatskoj, dostojno proslavili ovaj veliki dan za njih i njihovu domovinu.
|